UPUTSTVO: Sadržaj bloga omogućuje da se otvore spiskovi ovde objavljenih radova i to po književnim vrstama. U sadržaju je i lista po azbučnom redu svega što je ovde objavljeno. Na desktopu i tabletu sadržaj je sa desne strane (zove se Stranice ili Pages), a na tabletu je to odmah iznad zaglavlja bloga.

27 July 2023

Gori lila uoči Ilina 2023

 

 

Gori lila uoči Ilina 2023

XXII međunarodni književni sabor u Pelagićevu

 

Evo novog putešejstvija, ovoga puta od preko 1.700 kilometara. Odoh u Pelagićevo, a kad gospa i ja već, po ovoj vrućinčini, preplivasmo Drinu, ajmo i do prijateljice iz Dodikovog Aleksandrovca, povrh Banja Luke, otuda do Visokog i Semira Osmanagića piramida, pa uz Piramidu Sunca na njen vrh, pa ispod nje, u Dolini piramida,  hodnicima starim ko zna koliko hiljada godina, koje Semir i prijatelji od peska oslobodiše, bauljaj sa šlemom na glavi prema komorama podno Piramide Sunca, a kad se unutra na plus 10 dobro posmrzavasmo, zaputismo se po žeženom suncu (na 39 stepeni), do prestonog dvora Ive od Semberije, posetismo u Dvorovima i Bijeljini brata i sestru, decu mojih tetaka, ispismo ispred Pavlovića ćuprije piće i napunismo trbuh u društvu sa prijateljima iz Bijeljine, sačekasmo da se napolju istutnji orkanska oluja koja je u Beogradu i Zagrebu u međuvremenu poobarala kranove, pa za njom kaskajući, krenusmo put Kuzmina, usput vozeći slalom između popadalih stabala, provukosmo se po mraku kroz carinu (pasoše nam proveravali na sveću), na prvoj pumpi koju videsmo da u njoj škilji svetlo, benzin na kurblu natočismo, pa jureći dalje za olujom, uz neprestan lajt-šou iz oblaka, stigosmo do Beograda, navrh Banjice, gde sve „trole“ stajaše, jer im je preko žica palo stablo, a pobratimi se tog stabla izvališe po svim parkinzima oko zgrada, proveravajući kroz slomljene šoferšajbne i ulubljene karoserije automobila šta je unutra…

Pelagićevo se do skora zvalo Gornje Žabare. Rodno je mesto Vase Pelagića, narodnog učitelja, borca za narodnu pravdu, prosvetitelja, rodoljuba i svega onog što čoveka čini čovekom. Ne znam ima li sa ovih prostora pismenih (pa i nepismenih), koji nisu čuli za Vasinu knjigu (ili Vasovu?) koja se štampa pod imenom „Pelagićev narodni učitelj“. Ako niste znali (a nisam ni ja do skora), „Pelagićev narodni učitelj“ je najštampanija i najčitanija knjiga kod nas od XIX veka na ovamo! Neki tvrde da je štampana u više primeraka od same Biblije i da je kudikamo čitanija od nje (u ovo poslednje ne sumnjam)! Čak i ja znam za nju, od malena. Kad god je mami trebao neki savet po pitanju zdravlja ili medicine, otvarala je „Narodnog učitelja“ i znanje upijala. Ne jednom me je moralu i ljudskim vrlinama iz nje učila.

Svake godine, od 15. jula do 2. avgusta, kad se slavi Ilindan (a u mom kraju tuku gromovi i oluja zaspe vašarišta – taj dan obavezno, nikad ne promaši!), održavaju se u Pelagićevu narodne svečanosti, pod imenom „Gori lila uoči Ilina“. Ove godine Svečanosti su otvorene sedamnaestim međunarodnim književnim saborom „Gori lila uoči Ilina 2023“. Književnici sa svih strana, ovdašnji i belosvetski, dođoše u Pelagićevo i svoje radove u svečanoj sali Doma kulture čitaše, kako one štampane u zborniku „Gori lila uoči Ilina 2023“, tako i druge, po srcu i inspiraciji. Pročitah i ja odlomčić iz svog eseja „O roditeljstvu balkanskom“, koji se, integralan, nađe u ovoj ilindanskoj knjizi. Dobih i zahvalnicu od organizatora što podržah ovu blistavu manifestaciju. Nju je, inače, osmislio pre mnogo godina, do dana današnjeg je organizuje i sponzore koji će sve ovo (i posle ovog😊) da plate hvata, takođe jedan prosvetitelj, osnivač KUD „Vaso Pelagić“, pedagog i pesnik, Pajo Brkić, gorostas od čoveka! Posle svečanosti, založismo se za bogatom trpezom parohijskog doma crkve „Svetog proroka Ilije“, a bogme i zapevasmo, ali samo duhovne pesme.

Prilažem, čisto da vas zagolicam, pomenuti odlomčić iz eseja „O roditeljstvu balkanskom“.

Moj tata se uvek bojao starosti, da će ga deca zaboraviti. Srećom po njega deca ga nisu ostavila samog. Iako je, barem mene koji sam živeo u Beogradu, u strahu od takvog kraja, počesto, kao da priča sam sa sobom, opominjao rečima Kačanika, nekadašnjeg načelnika Narodne banke u Kruševcu, koji je svakom ko ga pita kako su mu deca, odgovarao: „Dobro su. Retko dolaze, a još brže odlaze.“

Integralnu verziju eseja pročitajte na sledećoj adresi:

https://branimirperic1.blogspot.com/2023/07/o-roditeljstvu-balkanskom-jedna-moja.html

Tekst može biti preuzet i objavljen u delovim ili celini i to isključivo uz poštovanje sledećih uslova: (1) da se navede puno ime i prezime autora i postavi link na početnu stranicu ovog sajta (2) da se ne vrše nikakve izmene preuzetog teksta i (3) da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje i objavljivanje ovog teksta suprotno navedenim uslovima predstavlja kršenje autorskih prava.

No comments:

Post a Comment

Ako nemate nalog na Blogger-u (tj. na Blogspot-u), molim vas unesite svoje ime i i-mejl (ako ga imate), da bih znao ko je komentar dao!

Poruka autoru imejlom

Name

Email *

Message *

Preporučujem vam da pročitate

Poruka

Ilistrovano uz pomoć veštačke inteligencije  Dall E 3   Poruka   Ima jedno dete usamljeno tugu plete ostavljeno u plahte se nevidljive...

Najviše čitano