NARUČIVANJE KNJIGA slanjem mejla izdavaču: suza.dream@outlook.com, ili popunjavanjem ovog obrasca:

Name

Email *

Message *

Showing posts with label četrnaestog ovog meseca. Show all posts
Showing posts with label četrnaestog ovog meseca. Show all posts

August 7, 2023

Četrnaestog ovog meseca u almanahu

 


Četrnaestog ovog meseca u almanahu

 

U petak, četvrtog avgusta, 2023. desilo se književno veče u kafančetu „Beti Ford“ u Skadarliji, iliti što bi se u nas pomodno reklo: u art-kafeu „Beti Ford“ (da čudnog li imena za nas u Srbadiji). No, nobl je nobl, stransko lepše zvuči nego da se naški kaže Beloslava Beti Fijakerić ili Čezić, ili ne daj bože Taljigić (mada bi ovo poslednje i imalo smisla, s obzirom da vuče na onu čuvenu Taliju, grčku muzu, zaštitnicu komedije i idilične pesme); oduvek smo se dodvoravali strancima. Nemojte samo veštačku inteligenciju da pitate zašto se tako zove. Odgovoriće vam kao i meni da je to „ironičan naziv po imenu nekadašnje prve dame Amerika, Beti Ford, koja je bila poznata po svom aktivizmu i borbi protiv zavisnosti od alkohola i droga“. Zamisli, Beti Ford koja se lečila od alkohola i tableta po prestanku mandata prve dame da je simbol borbe protiv alkoholizma i to u Srbiji gde je rakija nacionalno ponos-piće, a krčmarice vino toče! Mada, ruku na srce, nemam ništa protiv što se po toj prvoj dami Amerike ova art-birtija i galerija zove, jer Beti Ford je bila sa američkog stanovišta potpuno iščašena (u ono vreme). Bila je prirodna, normalna osoba, nekako se ponašala naški, otvorena srca – što na um to na drum. Bolje u svakom slučaju tako zove nego da se zove po nekoj našoj izvikanoj i naduvanoj, nekoj silikonki, estradnoj „umjetnici“ ili isfabrikovanoj, da ne kažem „diplomiranoj“, koje „haraju“ današnjom književnom i umetničkom scenom Srbije, a nisu ni pod prozor da prođu curama što ove večeri u 18:30, u memljivom dvorištu pod lipom bašte „Beti Ford“ (Zetska 2) dođoše i svojim blistavim i umnim stihovima se oglasiše.

Elem u tom „Beti Ford“ umetničkom-kafančetu bejah i ja tog četvrtog avgusta sa gospom mi, ali ne pih ni rakiju ni vino, nego se napijah mladosti na književnoj večeri koja je bila upriličena u čast izlaženja „Međaša 1“ prvog almanaha poezije u izdanju Udruženja nezavisnih pisaca Srbije. Zašto kažem da se napijah mladosti? Zato što su, sem nas dva-tri metuzalema, došli da čuju poete samo mladi i to pretežno cure. Cure su inače najzastupljenije i u Almanahu. Od 59 autora, 38 ne brijaju bradu, odnosno više od 64% su pesnikinje. To nije ni čudo, s obzirom da su danas skoro isključivo žene te koje čitaju; logično je onda da njihova, čitanjem omekšala dušica, oseti potrebu da se i lirski izrazi, a još veću i drugima svoja osećanja da ispovedi (uglavnom nežna, topla – ona ostala iskaliće već gde treba i kad dođe vreme za to).

„A od kuma…“ u „Međašu 1“, na 72. strani, moja poema „Četrnaestog ovog meseca“ – i to na čitavih deset strana! Verujem da ju je urednik Almanaha, Ivan Despotović, odabrao zbog kvaliteta, a ne zato što mu je nedostajalo deset strana teksta da popuni knjigu. Šalu na stranu, stvarno mislim da je pesma „Četrnaestog ovog meseca“ majstorski i baš pesnički dobro odrađena i da bi bilo „greota“, što rekao narod, da je i neki muški, ne samo ženska čeljad ne pročita. Odrecitovah prisutnim damama (i ponekom zalutalom muškarcu među nama) prvu stranu od tih deset, uz propratnu besedu. Na žalost, sliku kako zborim moja mi gospa od uzbuđenja ne uslika – sva se bila napela da nešto ne lupim (kako već umem kad mi inspiracija nadođe). Zato molim, ako se desilo da me je neko od prisutnih ipak uslikao, nek blagoizvoli poslati mi na dar to svoje snimateljsko delo – znaću da mu se zahvalim. A vi koji propustiste ovo veče pod lipom (valjda je ono iznad nas bila lipa, mada je gorostasna), proverite da li se samo hvališem ili je pesma „Četrnaestog ovog meseca“ zaista hvale vredna.

Ovo je link na kome se da pročitati:
https://branimirperic1.blogspot.com/2023/08/cetrnaestog-ovog-meseca.html.

KRAJ 

©2023 Branimir Perić

 

Tekst može biti preuzet i objavljen u delovim ili celini i to isključivo uz poštovanje sledećih uslova: (1) da se navede puno ime i prezime autora i postavi link na početnu stranicu ovog sajta (2) da se ne vrše nikakve izmene preuzetog teksta i (3) da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje i objavljivanje ovog teksta suprotno navedenim uslovima predstavlja kršenje autorskih prava.

 

August 6, 2023

Četrnaestog ovog meseca

 


Četrnaestog ovog meseca

  
Četrnaestog ovog meseca
venčala se moja sestra mila.
Njoj baš nije bilo do braka
ali...
 
Do svoje osme godine živela je u Zagrebu
u stanu od pet soba;
bunda joj od hermelina
čizmice lakovane bele
na bini balet igrala;
bila je mala velika dama
i sve što joj je srce htelo
pre bi i od pomisli same
kao da čarobnjaka bajki i na ovom svetu ima
stiglo.
Drugarice
pričaju ljudi
ni jele nisu samo
da bi sa njom vreme provodile
jurile se po pločniku gradskom
šljapkale po bari
žvrljale po katedrali
slušale brujanje orgulja
zanesene
opčinjene
i prskale u smeh
kad se tome niko ne nada
jer sve je bilo srećno
sve prolećno.
 
Četrnaestog ovog meseca
venčala se moja sestra mila.
Njoj baš nije bilo do braka
ali...
 
Postoji u nauci jedna tvrdnja
koju je davno još neka budala dala
i nikome da padne na pamet
da nešto drugo kaže
makar i tome u prilog.
Činjenice su nepobitne
vele mudre glave:
ukoliko jedinka više stoji
na lestvici svepostanja
utoliko moć genetska
prenošenja sećanja postaje sve manja
i protiv toga se ništa ne može
čovek kao najviše biće
genetski nasleđuje samo
fizička svojstva dok
duhovna
odnosi tama...
Vraga!
 
Četrnaestog ovog meseca
venčala se moja sestra mila.
Njoj baš nije bilo do braka
ali...
 
Vremena se menjaju i mi se menjamo u njima
rekoše Latini
i pustiše varvare da im sruše carstvo;
nesta Zagreba, gradskih pločnika
nesta zidova katedrala
orgulja
muzike
stana od pet soba
bine i baleta
nesta sreće i poleta
vreme preskoči leto
za prolećem jesen stiže
i list otkide žut
ne hte da ga ponese dalje
pusti ga da čami
i čeka
drugi vetar
drugi neki put.
Trošna kuća u kojoj se sad živi
seća li se bar blata od koga je zdana?
ne
seća se jedino čizmica belih
lakovanih
i bunde od hermelina koja
u nju uđe
a onda izađe
da bude prodana;
seća se i tuge
za tamo nekim gradom
blještavoga sjaja
prelepim i dragim
divnijem od maja
seća se.
U novoj školi
stolica do nje je prazna;
onima koji padnu
ni deca oproštaj ne nude;
ona je iz Zagreba
ona velika mala dama;
zato neka bude sama
neka maštu samo ima
i misli daleke
nedostižne
zato nek je niko neće
zato neka piše pesme
zbog čežnji
i težnji
zbog tuge svoje žute
jer tuga je žuta
neka se zaljubljuje u one
koji za nju niti malog prsta daju
neka sniva snove suze što donose
i misli crne
sve crnje
nikad dovoljno crne
da se u crno ode sasvim
zato
 
Četrnaestog ovog meseca
venčala se moja sestra mila.
Njoj baš nije bilo do braka
ali...
 
Njen tata je Sidarta.
Sigurno ste čuli priču
o onoj ruskoj princezi
ime nije važno
punoj para
veza dvorskih
i kremskih?
Kao što to uvek bude
kad neko ima sve
poželi i ne-sve;
pitanja mnoga počinju da muče
ili jedno
isto mu dođe;
odgovor se traži
u vremenu
u prostoru
u sebi
van sebe.
Ruska princeza
ko ni jedna druga ruska
po pravilima čudnim
koje
u zakone još ne uhvati niko
krenu ka dnu
od alkoholičarke
krijumčara
striptizete u pariskom lokalu
do prostitutke
prosjakinje droga
službenice boga
da bi se na kraju našla
u pozi lotosovog cveta
sa indijske strane Himalaja
mrtva
kolera kažu.
Sidarta doduše
nije ruski princ
ali ga isti đavo kao
i Lotreamona
i princezu rusku
nagoni da poput pasa
oseća žeđ za beskrajem
i da ne može
da ne može utoliti tu potrebu
jer sin je čoveka i žene
kažu mu
a njega čudi
mislio je da je nešto više
pa ga ni Zagreb nije zadržao
ni mesto kapelnika orkestra gradskog
ni žena ko vila
ni kćer vilina.
Vrsni umetnik na bezbroj instrumenata
za kojim će scene plačem bez suza
onim što najviše boli
osećanja svoja prećutati
nesta nekud
da pronađe sebi instrument takav
na kojemu niko dosad svirao nije
da svirka mu nova odgovor da
ko je i šta je
i šta ga to vuče
vuče?
Čuje se da je čak do Australije stigo
sad u fabrici konzerve puni
mesto sjaja bina
ko zna
možda najzad smisao ima
ili hvata predah
da još jednom krene
jer lotos ga čeka
Himalaji
i reka što teče
u nepovrat.
 
Četrnaestog ovog meseca
venčala se moja sestra mila.
Njoj baš nije bilo do braka
ali...
 
Prva karta stigla je iz Dubrovnika
a za njom ne stigoše redom
iz Pariza, Amsterdama
Malmea, Osla
Toronta, Santa Fea
i sijaset drugih dalekih gradova;
o kako mora da su svi oni bajni
kad je njen tata u njima bio!
I u glavi maloj misao sinu
pa se vinu
i kriknu
u beskraj:
jednom da se stvori vreme
u kojem će moći za tatom da krene –
ideja
pritajena
uzdrhtala
da ne čuje niko –
jednog dana možda.
A dotle
pusti da te uče
moralu
i vrlinama glupim koje ljudi cene
budi skromna
fina
jer život je bina
pozornica prava
za pajaca
i harlekina.
 
Četrnaestog ovog meseca
venčala se moja sestra mila.
Njoj baš nije bilo do braka
ali...
 
Odrasla je najzad
zna
jer u duši bole vapaji sve jači;
beskraj me zove!
kao psi zavija telo
i čelo se rosi
čas hladno
čas vrelo;
gledaj!
vidi se nekakav put
tamo
neodređen
ali žut!
Udaje se
za to izabranik nije važan
bančin službenik
šta li?
Ali banka ima poslovnice širom sveta
pa i u Pariz može da šalje službenike svoje;
pet godina sa Parizom biće dosta
Sorbona, Luvr
Polja Jelisejska
a onda već
put se dalje zna
za Parizom Amsterdam
za Malmeom Oslo
Toronto, Santa Fe
i sijaset drugih dalekih gradova
možda i Havaji, Tahiti
ostrva Bermuda
Australija!
sve odgovor da dâ
ko je i šta je
šta je to vuče
i ima li prava
odgovor da ište
pa najposle da li i pitanje zna?
Dostići svoj eho i prestići sebe
sa žurbom se mora
jer već dugo lotos je čeka
Himalaji
i reka što teče
u nepovrat.
 
Četrnaestog ovog meseca
venčala se moja sestra mila.
Njoj baš nije bilo do braka
ali...

 
© Branimir Perić

Tekst može biti preuzet i objavljen u delovim ili celini i to isključivo uz poštovanje sledećih uslova: (1) uz navođenje punog imena i prezimena autora i postavljanje linka sa početne stranice ovog sajta, (2) bez izmena preuzetog teksta i (3) pod uslovom da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje i objavljivanje ovog teksta suprotno navedenim uslovima predstavlja kršenje autorskih prava.

PORUKA AUTORU se šalje preko mejla izdavača: suza.dream@outlook.com, ili popunjavanjem ovog obrasca:

Name

Email *

Message *

Preporučujem vam da pročitate

Renesansa u zamci kulture

  RENESANS U ZAMKU KULTURE a moglo bi i RENESANSA U ZAMKI KULTURE   U sred smo renoviranja našeg planinskog doma. Izbeglice smo već danima u...

Najviše čitano