NARUČIVANJE KNJIGA slanjem mejla izdavaču: suza.dream@outlook.com, ili popunjavanjem ovog obrasca:

Name

Email *

Message *

December 30, 2019

Kako su se ptice podelile

 

Bajka koju sam poslao prijateljima uz čestitku za novu 2020. godinu

 

Kako su se ptice podelile

 

U ono vreme kad je stvoritelj stvarao zemlju i živi svet na njoj, nakon što je stvorio bilje i niža, plivajuća, gmižuća i hodajuća stvorenja, kao prve toplokrvne živuljke stvorio je ptice. I dade stvoritelj pticama noge za hodanje, perje zimi da im je toplije i krila da i leteći hranu mogu hvatati.
I reče stvoritelj pticama:
„Stvorio sam vam zemlju da je naselite i prostranstva nad njom da letite; eto vas pa se množite i nastavljajte se na zemlji i nad zemljom, sve vam dadoh. A dajem vam i izbor: hoćete li živeti na tlu ili će vam oblaci životni cilj biti – na vama jedinima odluka je koje ćete carstvo prigrliti. Samo dobro odmerite pre no što se opredeljenju odlučite: svaki izbor ima i loše i svoje dobre strane, a nazad nema. One od vas koje se za tlo odluče, imaće na tlu i u tlu hrane u obilju, brda i doline biće carstvo njino, šume i šipražja njina skloništa, ali će im sposobnost letenja biti uskraćena. Za uzvrat, dajem im moć koju one druge neće imati: u njih ću usaditi nadu i veru, pa ako im kad ne bude sve potaman, nada i vera će ih dalje voditi i utehu im davati. One pak od vas, koje se odluče za život u oblacima, darovaću drugom moći, moći da sa visina uživaju u lepoti svega što od tla i na tlu pod njima sam stvorio, ali zato, u visinama će večito gladne i žedne ostajati, pa će se morati do tla spuštati, po tlu hranu loviti i sa tla se vode napijati.“
Nakon ovih reči stvoritelja, ptice se stadoše premišljati. Premišljaše se neko vreme, i, kao što to uvek biva kad mnoštvo odlučuje kojim od dva puta da se krene, umesto sve za isto, jedne se za život na tlu odlučiše, a druge u oblacima svoj dom potražiše. One koje su se okrenule zemaljskom životu na tlu dočeka obilje hrane: kud god da kljucnu, gde god čeprknu, hrana samo što sama ne kaže uzmi me, pojedi me. Vremenom, od tolikog obilja i lakoće nalaženja zalogaja slasnih otežaše, krila im zakržljaše, noge ojačaše, a nokti na prstima zadebljaše. Sad su takvim nogama još lakše tlo čeprkale, lišće prevrtale i hranu iz tla i ispod lišća izvlačile. Za to vreme, one koje su izabrale carstvo nebesko, zadivljene lepotom tla u brda i doline pretvorenog, uzletaše sve više, da sa što većih visina i što širih širina svu tu, od stvoritelja lepotu sazdanu, pogledom upijaju. Krila im ojačaše, oči se izoštriše, kljunovi i kandže poviše da lakše nebom jedre i oblake seku. Istovremeno, visinama zanete, daleko od hrane pod sobom, glad ih je morila. Što creva im krče malo su one hajale, jer od gladi stomaka glad za lepotom, poznato je, jača je. Svu tu krasotu pod sobom, oko sebe i nad sobom pozdravljale su kricima, krici im postajali glasni, sve glasniji, od oblaka se odbijali, do brda spuštali i u uši ptica, sestara njinih uvlačili. Od onih ptica u nebesima koje nad morem zaploviše, vremenom postaše albatrosi, a one ptice koje se razleteše nad planinom, orlovima se nazvaše.
Slušajući sa tla te krike neprestane koje sa nebesa od sestara njihovih dopirahu, zemaljske ptice nebeskima ne zavideše, naprotiv, stadoše se nadimati, sve zadovoljnije izborom koji su načinile. Jedna drugoj govoriše: „Eto, baš smo bile pametne što život na tlu izabrasmo. Umesto punih stomaka, sad bismo sa njima gladne jednako odozgo onako kričale.“
A onda je stvoritelj stvorio zveri i čoveka.
Ptice zemaljske, odebljale od obilja, trome, trku nevične, krila zakržljalih, hrana zverinju i čoveku laka postaše. Čovek je uz to imao i ruke, a osim ruku i pamet: rukama je kamen na njih bacao, strelama ih gađao, a pamet je koristio stupicama da ih lovi. Sad su ptice zemaljske bile te koje su kričale. I suze bi ronile da suza su imale. Očajanju kraja nije bilo ni vapaju ni kajanju. Verovatno se od krika njihovih na tlu više ništa ne bi dalo čuti, da se najzad ne prisetiše da dar poseduju koji je još ono, kad su se opredeljivale između carstva zemaljskog i carstva nebeskog, stvoritelj u njih usadio – setiše se da imaju moć nade i vere! Naoružane nadom da ih neće baš svaki stvor poželeti da lovi, i verom da iza toga što ih love ima neki skriveni stvoriteljev naum koji će ih na kraju spasti, nastaviše da kljucaju zrnevlje, prevrću lišće, i opušteno se goste živuljkama što pod njihovim nogama gmižu i bauljaju. I bi im lakše.

KRAJ

 © Branimir Perić

Tekst može biti preuzet i objavljen u delovima ili celini i to isključivo uz poštovanje sledećih uslova: (1) uz navođenje punog imena i prezimena autora i postavljanje linka sa početne stranice ovog sajta, (2) bez izmena preuzetog teksta i (3) pod uslovom da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje i objavljivanje ovog teksta suprotno navedenim uslovima predstavlja kršenje autorskih prava.

December 29, 2019

Ne nisam te zaboravio

 

 

 

Ne nisam te zaboravio

 

Ne nisam te zaboravio
mačje oke crne
pogled tuge
trepavice duge
uzalud kriju
plam
 
Ne nisam te zaboravio
jer prvi sneg veje
vidim
vetar ponovo detinji
šal iz nedra krade
da se njime hladi
od tebe vrelo mu je
 
Ne nisam te zaboravio
senica me seti
po simsu zaskakuta
krivi glavu drsko
u lice mi se smeje
što dršćem od hladnoće
a ko vetru vrelo mi je
 
Ne nisam te zaboravio
istrčalu bez kaputa
jezikom sneg da lizneš
i dete i žena
ni dete ni žena
kugla užarena
ovaj led ne bi odledila
vreli
 
Ne nisam te zaboravio
dok u meni krika ima
ne mogu stati
za sobom
za tobom se osvrtati
ni korake odbrojati
koliko me od tebe dele
i ka tebi vode
istovremeno

© 2019 Branimir Perić

Tekst može biti preuzet i objavljen u delovima ili celini i to isključivo uz poštovanje sledećih uslova: (1) uz navođenje punog imena i prezimena autora i postavljanje linka na ovu stranicu sa koje je skinut, (2) bez izmena preuzetog teksta i (3) pod uslovom da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje i objavljivanje ovog teksta suprotno navedenim uslovima predstavlja kršenje autorskih prava. 

Ovo je sedma pesma iz ciklusa „Pevanja Veroniki“. Ime Veronika je simbolično, sastavljeno je od reči vera i svetionik (kao svetionik odoleva talasima koji se razbijaju o stenu pod njom). 


Pesma je objavljena u knjizi pesama Branimira Perića, "Nestanak struje", KK21, Smederevska Palanka i Suza Dream, Brzeće, 2024, str, 82-83

January 13, 2019

Sa unukom na sankanju

  

 

Sa unukom na sankanju

 

„Uzʼo deda svog unuka,
Metnʼo ga na“
 sanke,
Pa uz brdo i niz brdo
Klizao opanke
 
A kad kući dojahali
Na konju riđanu
Kome čak ni baba
Ne nalazi manu
 
Deda jedva dočekao
Krevet da se prući
Sanku fala te ne čuje
Šta mu baba trući.
 
 
© 2019 Branimir Perić

Tekst može biti preuzet i objavljen u delovima ili celini i to isključivo uz poštovanje sledećih uslova: (1) uz navođenje punog imena i prezimena autora i postavljanje linka na stranicu ovog sajta odakle je preuzet, (2) bez izmena preuzetog teksta i (3) pod uslovom da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje i objavljivanje ovog teksta suprotno navedenim uslovima predstavlja kršenje autorskih prava.

PORUKA AUTORU se šalje preko mejla izdavača: suza.dream@outlook.com, ili popunjavanjem ovog obrasca:

Name

Email *

Message *

Preporučujem vam da pročitate

Nesvakidašnja torta za rođendan

  Nesvakidašnja torta za rođendan     Hajde sad, pošteno, da li je iko od pisaca za rođendan dobio ovakvu tortu? Umesto svećica, na štapiću,...

Najviše čitano