Sećanje
Ceo današnji dan razmišljam o tebi, anđele moj
plavi. Čovek uvek žudi za nedostižnim, a nedostižna jesi, tako majušna, tiha, a
bliska i prisna u mislima mojim. Voleti daleko, voleti neizvesno, nestvarno, silno
nekog želeti, voleti jesen u njenoj kosi, tananost leptirovih krila u kretnji njenog
tela, voleti joj blaženi osmeh – voleti je tebe.
Hiljadu kombinacija pravih kako da nas zbližim,
hiljadu gluposti, hiljadu propalih snova.
Nikako tvom liku da se otmem. Vidim te bez pogleda.
Gipkost mačke, iskri ti sjaj u očima, a na licu… ne znam šta ti je na licu.
Glas ti je cvrkut nestalnih ptica. Oči ti se
smeše, trepet lepote u njima koji se ne menja.
Želim te silno, želim te ludo, nejasno, nestvarno,
sakriveno, zaneseno, blještavo, vrisnuto, široko, histerično, duboko, sunčano… jednostavno.
Da li ću te ikada imati, ali zauvek?
Čudno, uopšte se ne sećam na koju se ovo devojku odnosilo!
© Branimir Perić
Kratka priča SEĆANЈE objavljena je na strani 170 u almanahu
"Komešanje, ožiljak", Najkraće priče 2023, Biblioteka "Savremena
književnost", knjiga 520, Alma, Beograd, 2025
No comments:
Post a Comment
Unesite svoje ime i i-mej kako bih znao ko je komentar dao!