Sarma iz ekspres lonca
Posle ko zna koliko
vremena našli smo na dnu zamrzivača kesu sa dve zamrznute sarme. Poznao sam ih.
Bile su to one koje je majka kuvala u ekspres loncu. Mrzeo sam iz dna duše kad
ih tako sprema, pa ih dve po dve u kesi zamrzava, da se nađu kad iz nekog
razloga ne bude imalo šta drugo da se jede (uvek ta strepnja da zla vremena
mogu doći). Mrzeo sam u ustima ukus raskuvanog pirinča iz njih.
Sedim sam za stolom.
Razledio sam ih, podgrejao, sipao u tanjir. Moja gospa ćuti. Imamo šta drugo da
ručamo, spremila je. Zna da volim njenu kuhinju. Kad me je videla šta radim
nije više bila gladna. Ustala je od stola. Razume.
Ruka mi kao olovo
teška. Zahvatam prvi zalogaj prekuvane sarme, stavljam ga u usta. Pokušavam da
progutam, ali ne mogu. Grč u grlu. Knedla. Suze se kotrljaju. Gutam na silu.
Tako bih voleo da mama taj grč prokuva u ekspres loncu.
KRAJ
© 2024
Branimir Perić
Tekst
može biti preuzet i objavljen u delovima ili celini i to isključivo uz
poštovanje sledećih uslova: (1) uz navođenje punog imena i prezimena autora i
postavljanje linka sa početne stranice ovog sajta, (2) bez izmena preuzetog
teksta i (3) pod uslovom da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u
komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje i objavljivanje ovog teksta suprotno
navedenim uslovima predstavlja kršenje autorskih prava.
No comments:
Post a Comment
Ako nemate nalog na Blogger-u (tj. na Blogspot-u), molim vas unesite svoje ime i i-mejl (ako ga imate), da bih znao ko je komentar dao!